Afrička svinjska kuga

Uzročnik afričke svinjske kuge je DNA virus s ovojnicom koji spada u rod Asfivirusa iz porodice Asfarviridae i jedini je poznati DNA arbovirus koji može inficirati beskralješnjake (krpelji roda Ornithodoros) i kralješnjake (porodica Suidae).

Izvori i putevi prenošenja i širenja

Klinički manifestna bolest javlja se samo u domaćih svinja i usko je povezana sa populacijom europskih divljih svinja (Sus scrofa ferus). Stalnim rezervoarom virusa smatraju se afričke divlje svinje koje ne obole ali su dugotrajni kliconoše. To su: bradavičasta svinja (Phaccochoerus aerhiopicus), grmuša (Patomochoerus porcus) i velika šumska svinja (Hylochoerus meinertzhageni). U krpelju se virus može adaptirati na tkiva, pa on tako postaje rezervoar bolesti. Nije zabilježen niti jedan slučaj prijenosa virusa kontaktom između afričkih divljih i domaćih svinja , stoga je vjerojatno de se domaće svinje inficiraju ubodom krpelja. Domaće svinje inficirane virusom ASK šire velike količine virusa tijekom kliničke bolesti, a izlučivanje virusa počinje 24 sata prije prvih simptoma bolesti (inkubacijsko kliconoštvo). Virus se izlučuje putem sline, iscjetka iz oka i nosa, mokraće, fecesa i sekretima genitalnih organa. Krv sadrži velike količine virusa. Prijenos virusa putem aerosola zabilježen je samo kod svinja u bliskom kontaktu. Prilikom izbijanja bolesti svinje se inficiraju kontaktom sa zaraženim svinjama, kontaminiranom hranom, vodom i steljom. Virus se može širiti na veće udaljenosti vozilima i ljudima. U vanjskom okolišu, virus može preživjeti duji period vremena ukoliko se nalazi u proteinskom mediju (meso, krv, feces, koštana srž). Svinje se mogu zaraziti i neizravnim kontakto m preko posrednika. Mehanički prenosilac mogu biti insekti, štakori, ali i čovjek (nesterilni veterinarski instrumenti).

Način ulaska uzročnika u organizam svinja

Primarno mjesto umnažanja virusa su tonzile. Nakon toga nastupa viremija koja traje 30 do 50 dana. Virus se umnaža u limfnim čvorovima, slezeni i koštanoj srži. Dolazi do limfopenije, smanjenog broja stanica retikuluma i endotelnih stanica što dovodi do propusnosti krvnih žila i promjena na unutarnjim organima.

Znakovi (simptomi)

Prvo pojavljivanje ASK u zemlji ili na određenom području obično je karakterizirano visokom smrtnosti nakon kratke febrilne bolesti. Svinje postaju depresivne, prestaju jesti i grupiraju se, a u perakutnom obliku bolesti mogu uginuti prije pojave kliničkih znakova bolesti. Životinje koje prežive više od jednog dana teško dišu, teško se kreću i teturaju, javlja se crvenilo kože, osobito u području abdomena i po ekstremitetima. Javljanje ASK u stadu obično je povezano s:

• kontaktom domaćih i divljih svinja koje nose krpelje;
• uvođenjem novih svinja u stado;
• hranjenjem svinja kontaminiranim napojem koji nije dobro prokuhan
• kretanjem vozila i ljudi Bolest se javlja u svinja svih dobnih skupina.

Može biti akutnoga, subakutnoga ili kroničnog tijeka. Klinički znakovi javljaju se u prosjeku 5-15 dana nakon infekcije virusom ASK.

Akutni oblik bolesti

Prvi znak bolesti obično je visoka temperatura (41-42°C) koja se manifestira depresijom, gubitkom apetita, traženjem hladnijih mjesta, grupiranjem, ubrzanim disanjem i crvenilom kože osobito ekstremiteta i abdomena. Životinje često nesigurno hodaju, te se javlja slabost zadnjih nogu. Ponekada se može uočiti gusti bijelkasti iscjedak iz očiju i nosa. Uslijed otežanog disanja na nosnice izlazi pjena, često prožeta krvlju. Svinje mogu pokazivati i znakove abdominalne boli, a često je i povraćanje. Kod nekih životinja javlja se opstipacija dok druge razviju krvavi proljev. Krmače mogu pobaciti u svim stadijima graviditeta. Crvenilo kože može preći u cijanozu, te se mogu javiti potkožna krvarenja. Javlja se kongestija i crvenilo mukoznih membrana koje može prijeći u krvarenje. Svinje koje prežive nekoliko dana mogu razviti znakove od strane živčanog sustava. Smrt obično nastupa jedan do sedam dana nakon razvoja simptoma bolesti. Svinje koje prežive akutnu fazu bolesti mogu razviti subakutni ili kronični oblik bolesti.

Subakutni oblik bolesti

Subakutni oblici bolesti učestaliji su u endemskim područjima. Karakterizira ih fluktuirajuća vrućica udružena s depresijom i gubitkom apetita. Hodanje može postati bolno sa otokom zglobova. Mogu se javiti znakovi pneumonije. Prije smrti jave se znakovi zatajenja srca. Kronični oblici ove bolesti su rijetki. Kod kroničnih se oblika može uočiti sekundarna bakterijska infekcija. Budući da su klinički znaci kroničnog ASK prilično nespecifični, za diferencijalno dijagnosticiranje potrebno je uzeti u obzir druge bolesti. U zaraženom gospodarstvu povišenje tjelesne temperature moguće je ustanoviti u određenog broja svinja, ali ne nužno kod svake životinje.

Kronični oblik bolesti

Klinički znakovi kroničnog ASK mogu uključivati respiratorne probleme, pobačaje, artritis, kronične kožne čireve ili nekroze, koji ne nalikuju tipičnoj kliničkoj slici zaraze virusom ASK. Oštećenja mogu biti minimalna, ili ih uopće nema. Histopatološki nalazi očituju se povećanim limfnim čvorovima i slezenom, pleuritisom, fibrinoznim perikarditisom i infiltriranim pneumonitisom. Također su opisane žarišne kazeozne nekroze i mineralizacija pluća.

Liječenje

Bolest se ne liječi.