Parvo-virusna infekcija svinja

Bolest uzrokuje virus iz skupine parvo-virusa, a obilježavaju je pobačaj, neplodnost, smanjen broj prasadi u leglu, mumifikacija plodova i prašenje mrtve prasadi. Virus, također, usporuje rast prasadi. On živi dugo na temperaturi od 4 °C i nižoj, a na temperaturi od 56 °C može preživjeti čak 2 dana. Otporan je prema kloroformu, tripsinu i pojedinima dezinficijensima, sigurno ga uništavaju temperature više od 80 °C i vruće otopine kaustične sode (2-3 %).

Izvori

Izvori zaraze su inficirane nazimice i nerasti, zatim prasad, ako su zaražena u maternici, još 9 tjedana nakon prasenja. Izvor zaraze mogu biti svinjci, čak 20 tjedana pošto su bile uklonjene bolesne svinje, a bolest može prenijeti i čovjek obućom i odjećom.

Putevi prenošenja i širenja

Bolest se širi neposrednim dodirom bolesnih svinja sa zdravima, zatim unosom u zdravi uzgoj inficiranih nazimica i nerasta, eventualno i sjemenom zaraženih nerasta. U širenju bolesti dolaze u obzir, također, zaraženi svinjci i čovjek, obućom i odjećom, osim toga gnoj i zaglađeni predmeti.

Način ulaska uzročnika u organizam svinja

Virus ulazi u organizam na usta, ali može ući kroz spolne organe pri prirodnoj oplodnji ili umjetnom osjemenjivanju. Zaraženi nerasti izlučuju virus do 21 dan nakon infekcije.

Pogodnosti za razvoj

Za bolest su osobito prijemljive nazimice (posebno u doba pripusta) i mlade krmače. Jednom unijeta u uzgoj, zaraza se u roku od 3 mjeseca proširi na sve svinje. Gdje se nazimice drže odvojeno od starijih krmača, bolest se dobro očituje klinički, a infekcija se s krmača brzo proširi na nazimice. Prasad na sisi dobivaju imunost od krmača, koje su preboljele zarazu, pa je tako zaštićena od bolesti 21 tjedan života, a poslije sama stvara imunost.

Znakovi (simptomi)

Glavni su znakovi bolesti u prvopraskinja neplodnost, mumifikacija plodova u maternici i rađanje mrtve prasadi. Bolesne krmače i prvopraskinje prase manji broj prasadi od uobičajenoga. Od ukupnog broja pripuštenih prvopraskinja samo 36 % bolesnih nazimica koncipira. U bolesnih krmača javlja se lažno bucanje i izostaje normalno ponavljanje bucanja svakih tri tjedna. Oprašena prasad nesposobna su za život i ugibaju u prvih 12 sati nakon prašenja. U starije prasadi, odraslih svinja i krmača potkraj bređosti, bolest nema većeg značenja. U starije prasadi su znakovi bolesti slabo izraženi, tjelesna temperatura se može povisiti u razdoblju 5. – 11. i 21. i 23. dana, prasad mogu povraćati i imati proljev. Na bolest treba posumnjati, ako krmače prase mumificiranu prasad u vremenskom razdoblju od 12 tjedana; ako se u uzgoj neprestano unose nove nezaražene nazimice, pojava mumificirane prasadi može biti redovna pojava. Sigurna dijagnoza bolesti postavlja se serološki, pretragom krvi sumnjivih svinja. Smatra se da je parvo-virusna infekcija najveći razlog slaboj plodnosti krmača i da od svih čimbenika uzrokuje najveće reprodukcijske poremećaje. Gubici su golemi, a ogledaju se u manjem broju oprašene prasadi i ugibanju mlade prasadi odmah nakon prasenja.

Liječenje

Zbog blagih znakova i blagog tijeka bolest se ne liječi, već se samo provode preventivne mjere, koje su od velikog značenja za suzbijanje bolesti, a i za smanjenje učestalosti i poremećaja u reprodukciji.

Preventiva

Bolest se suzbija cijepljenjem nazimica 2 tjedna prije pripusta. Cijepiti se mogu i nerasti, koji eventualno sjemenom prenose zarazu na krmaču. Cjepivo protiv parvo-virusne infekcije može se dati zajedno sa cjepivom protiv bolesti Aujeszkoga. Cijepljenja je svinja imuna najmanje 6 mjeseci. Da se spriječi unošenje bolesti u zdravi uzgoj, svinje nepoznatog zdravstvenog stanja treba staviti u karantenu 14 dana, na početku i prije kraja karantene potrebno je izvaditi krv i pretražiti je na parvo-virusnu infekciju. Svaku svinju iz zaraženog uzgoja treba smatrati uzvorom infekcije, jer na koži nosi uzročnika bolesti. Nazimice treba iskorištavati za rasplod nakon 9. mjeseca odnosno kad se pretragom krvi dokaže da su stekle otpornost prema zarazi. Svinjce, u koja se pojavila bolest, treba temeljito očistiti i dezinficirati kaustičnom sodom već u tijeku ciklusa proizvodnje i nakon svakog turnusa.

Sličnost s drugim bolestima

Parvo-virusnoj infekciji svinja slične su leptospiroza, reo-virusne infekcije, svinjska kuga, bolest Aujeszkoga, SMEDI-virusne infekcije svinja, influence i japanski B-encefalitis.