Vezikularna enterovirusna bolest svinja (VBS) je virusna zarazna bolest domaćih i divljih svinja . Uzročnik je RNK virus roda Enterovirus, porodica Picornaviridae. Bolest se očituje općim infekcioznim sindromom i stvaranjem vezikula na rilu, ustima, kruni, mekušima i međupapčanom procjepu.S obzirom na simptome bolesti VBS je vrlo teško razlikovati od slinavke i šapa. Bolest je iskorijenjena u većini zemalja, međutim još se javlja u južnim dijelovima Italije, sjevernoj i južnoj Americi i dijelovima Azije.
Putevi prenošenja i širenja i način ulaska bolesti u organizam
Virus VBS se širi među populacijom svinja preko lezija na koži i sluznici, kontaminiranom hranom i inhalacijom. Najviše se virusa izlučuje sadržajem afta. Najznačajniji izvor prijenosa virusa iz zaraženih područja je putem kontaminiranih vozila, mesom inficiranih životinja i napojem. Inficirane životinje mogu izlučivati virus 48 sati prije pojave kliničkih simptoma. U sekretima i ekskretima virus se može dokazati i 3 mjeseca nakon infekcije. Inkubacijski period za VBS je obično 2 do 7 dana međutim može biti znatno duži, i do 28 dana.
Znakovi (simptomi)
U akutnom obliku tijekom stvaranja vezikula temperatura se povisi na 41-41,5 º C i traje 1-2 dana. Vezikule se javljaju na kruni, mekušima, u međupapčanom procjepu, rilu i ustima. Promjene se u nekih životinja mogu naći i po metakarpusu i metatarzusu. Vezikule pucaju nakon 2-3 dana. Mortalitet nije značajan. U subakutnom obliku bolest se ne širi brzo. Obole samo pojedine životinje i sa pojavom samo jedne vezikule. Životinje se brzo oporave. Kronični oblik bolesti karakteriziraju promjene na probavnim organima i proljev. Mogu se pojaviti i simptomi od strane živčanog sustava kao npr. nemir, pareza, paraliza… U prasadi zaraženih krmača vezikularne promjene jave se 2-3 dana poslije prasenja. Općenito simptomi budu ječe izraženi u mlađe dobne kategorije. U terenskim uvjetima može se pojaviti i supklinički oblik bolesti Klinički znakovi vezikularne enterovirusne bolesti svinja ne razlikuju se od kliničkih znakova slinavke i šapa. Svako vezikularno stanje mora se od početka tretirati kao sumnja na slinavku i šap, a diferencijalno dijagnosticiranje mora biti provedeno što je prije moguće.
Izvor i dodatne informacije:
- Vezikularna bolest svinja - letak Uprave za veterinarstvo (2012)
- Pravilnik o kontroli određenih bolesti životinja i posebnim mjerama koje se odnose na vezikularnu bolest svinja (NN 115/07)
- Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o kontroli određenih bolesti životinja i posebnim mjerama koje se odnose na vezikularnu bolest svinja (NN 45/13)
- Pravilnik o utvrđivanju dijagnostičkog postupka, metoda uzimanja uzoraka i kriterija za vrednovanje rezultata laboratorijskih testova za potvrđivanje i diferencijalno dijagnosticiranje vezikularne bolesti svinja (NN 99/08)